I Love To Be Hugged

Koraci zaborava brzo prolaze...zato koračaj sporo da se što duže sjećaš...

15.04.2016.

My baby shot me down

Vrijeme je da se oprostim... Ovaj blog i ova stranica mi je donijela ono najljepše u životu. Dala mi je mir, dala mi je odrastanje, dala mi je upoznavanje sa sobom. Ono najvažnije, dala mi je Njega...Njega za kojeg nikad nisam ni pomišljala da postoji...nema tu više puno ljudi koji znaju našu priču, ali oni rijetki koji su bili dio nje, znaju da stvarno nešto veće i jače nisu vidjeli... nisam ni ja... Veza na daljinu...nisam upoznala puno ljudi koji su je uspijevali održati zbog raznih stvari...od nedostatka fizičkog kontakta, nedostatka bliskosti, povjerenja, razumijevanja, izgradnje istih planova i ciljeva...mi smo sve to uspijevali, mogli, znali... Na početku je postojao i onaj klasični balkanski problem, nismo iste vjere, zaboga...ja nisam nijedne, ako ćemo iskreno...o, to je bio pritisak. A mi smo ga tako elegantno otpustili da su i svi oko nas uspjeli zaboraviti na tu fašističku razliku... Koliko lijepih sjećanja...ni na sve stranice ovog svijeta ih ne bih znala staviti...ne bih ih sad ni mogla staviti jer na svaku od njih imam navale suza...ovo pišem već treći sat jer se na svakoj misli gušim u suzama... Kroz ovih nekliko godina sam naučila da se sviđam samoj sebi. Volim osobu u koju sam izrasla. Volim svoju hrabrost, svoju snagu i svoju spremnost da pokažem sve svoje slabosti...ali, i to je valjda dio hrabrosti. E pa, i ovo je dio moje hrabrosti. Ovo je dio mene koju volim i protiv koje ne mogu i ne želim. Moram te pustiti srećo. Puno mi bola i razočaranja sada leži u duši. Uvijek sam mislila da je duša u plućima...sad znam da jeste. Ne mogu srećo moja. Meni nije dovoljno da me voliš manje...nema veze što ti kažeš da me voliš, voliš me manje, osjetim to na tebi. Boli što nisi dovoljno hrabar kao i ja, pa da to priznaš i sebi i meni. Boli što si dopustio da napravim ovoliko uspomena, jer nisi me prestao voljeti preko noći, to se ne može...a znam da si me volio kako me niko nikad nije...i budimo realni, tako me nikad niko više voljeti i neće...ali baš zato što znam kako je jako puno moguće, ja sada ne mogu pristati na manje... Mogla bih oprostiti mnogo stvari. Zapravo, sada mi na pamet ne pada ništa što ne bih mogla oprostiti. I sigurna sam da se sve u životu može riješiti. Ali, da bi se riješilo, potrebno je da te volim i da me voliš. Samo to. A razuvjeri me i reci da to imamo još uvijek... Kupila sam vjenčanicu. Izradila sam sve naše fotografije. Razmišljala o svim stvarima koje trebam ostaviti da me ne podjećaju na tebe. Shvatila sam da neću uspjeti ništa od toga..Znaš li ti koliko svega stane u 8 godina? Ja sam tek sad shvatila...skoro sve. Sve što ja sada trebam spakovati i ostaviti negdje u podrum. Lakše mi je da se preselim...sa planete... Moram biti hrabra i pustiti te...otjerati te, ako ti ne budeš htio otići. Jer ja ne mogu podnijeti da me voliš manje. Da ja tebe volim manje nego juče, shvatio bi da veća bol ne može postojati... Idem sad...idem odavde jer ovaj blog smo ti ja...i njega moram ostaviti, riješiti ga se i...i nadati se da ću u svemu ovome sačuvati zdrav razum. Volim te Mario i znam da zvuči kao kliše, ali, znam da ću te uvijek voljeti. Jer ti si moj krpelj. A ja sam tvoj osnovni protokol... https://www.youtube.com/watch?v=T5Xl0Qry-hA

31.03.2016.

Preživjeti te...

On te ne voli više… ali je Sunce opet izašlo. Nekad te je voleo pod tim istim Suncem i zbog toga si sve ono što danas jesi. Zar nisi nimalo radoznala šta sve možeš da postaneš sutra? Putevi su bezbrojni. Dokle god ti kuca srce u grudima, možeš da budeš šta god poželiš! Jedino ne možeš više da budeš njegova… Ta stranica je ispisana. Priča je gotova. Pred tobom stoji beo papir.

25.03.2016.

Noćni razgovori sa samom sobom

Haotične misli čitavu noć...kruže i kruže po glavi. Ako ja ne spavam, to znači da su granice moje izdržljivosti davno pređene...

Uhvatim sebe kako ne uspijevam pratiti misaoni tok...ni svoj, ni tuđi. Pacijente pregledam kao u transu...bolovanje ne mogu uzeti,a ne osjećam se sposobnom za posao...uhvatim sebe i kako ljudima postavljam pitanja na koje su mi već dali odgovor...potpišem im što je hitno i zamolim da dođu drugi dan...

Skoro sam pročitala dobar tekst o tome da je psiholog najprije čovjek...e pa, i psihologu i čovjeku sada treba godišnji odmor.

Boli kada izostane podrška koja je bila podrzumijevana...nije da nisam mogla sama kroz sve ovo, samo sam očekivala da će u dvoje biti lakše...da ću bar dio tereta podijeliti s njim. Izgleda da sam očekivala previše...

Razmišljam da večeras izađem, napijem se, isplešem i pokušam barem tako otpustiti dio ove tenzije...jer kraj se ne nazire, klupko se samo jače i čvršće zamotava.

Da, idem da plešem do nesvjesti!

22.03.2016.

Pokušaj vriska

Potrebno mi je da sad ne budem kul...da ne budem smirena, potrebno mi je da puknem, a eto, ne znam kako, gdje, pred kime...

I On je super...smije se, šali se, a ja bih voljela da jednom barem zaplače, zagalami, izgleda zabrinuto barem malo...možda da zajedno eksplodiramo...samo, na svakim moj pokušaj, on se odvali smijati.

I Ona je super...samo što je kod nje previše vidljivo da se pravi da je super jer joj tu i tamo uhvatim oči otečene od plača...zar je toliki problem zaplakati i preda mnom...

Svi smo tako super, a ništa nije super...nisam dugo plakala..ne suzdržavam se, naprotiv, tjeram se... samo ne mogu, ne ide.


Ne znam kako se istovremeno radovati sopstvenom vjenčanju, kad nisi siguran da će ti roditelji izgurati do kraja...

Puno emocija za razvrstati i sažvakati...uffff, nisam ni ovdje uspjela vrisnuti!

13.01.2016.

...

The one thing you can't take away from me is  the way I choose to respond to what you do to me. The last of one's freedoms is to choose one's attitude in any given circumstance.

08.12.2015.

Na tvoj se odlazak nikad neću moći pripemiti...

Rekla je...

...gledaj vedriju stranu svega toga...razmišljaj kako je imao vremena zavoljeti te, gledati te kako rasteš, upisuješ fakultet koji voliš, magistriraš, nalaziš posao, upoznaješ ljubav svog života...imao je vremena biti najponosniiji roditelj na svijetu...

A meni su suze potekle u potocima, jer, do tih njenih riječi, na odlazak nisam ni pomišljala, ja sam bila spremna na borbu...

A sada, kada na papiru piše da je odlazak izvjesnija mogućnost, ja imam napade panike barem tri puta dnevno...jer nije mi dovoljno!!!

Nije fer...nije me još vidio sasvim ostvarenu, nije me vidio kao majku, nije me vidio snažnu, jaču od njega, nije me vidio da se ja brinem o njemu...Nije fer da je glumio dedu mnogoj djeci u našoj široj porodici, a da će moje dijete ostati uskraćeno za najboljeg dedu na svijetu. Ne želim da jednog dana svom djetetu objašnjavam kakav je najbolji čovjek njegov deda bio, hoću da ga ono doživi i zapamti...

Ljuta, bijesna, bespomoćna...ne znam kako upravljati s tim emocijama uopšte...

Nije fer...nije dovoljno...još uvijek nismo plesali ples na mom vjenčanju...

16.10.2015.

Ah baby, let's get married, we've been alone too long. Let's be alone together. Let's see if we're that strong.

Ja sam svoje čudo dočekala...Ne sanjam, živim. Volim. Smijem se. Plačem. Zar je moguće ovoliko osjećati, svega...i naučiti živjeti svaku emociju...i dopustiti joj da bude doživljena, proživljena i ispraćena...i rado je prihvatiti opet.


Srećna, najsrećnija. Snovi ne postoje. Postoje zablude, odgađanja, izgovori. Sreća je stvar odluke i hrabrosti da svoj život uzmeš u svoje ruke. I tačka. Konačno, živim!!!



20.06.2013.

Dvoje dolazi, a dvoje je napustilo ovaj svijet...ravnoteza medju zvjezdama...

12.03.2013.

Glupo?

Mrzim floskulu JEDNOM SE ŽIVI! Ne zato što ja mislim da živiš mnogo puta, već zato što ovaj izraz obično upotrbljavaju oni koji u tome nalaze izgovor za nezrela, budalasta ponašanja i što to uglavnom podrazumijeva opravdanje za pijančenja, varanja, lumpovanja i slične neproživljenje stvari u, za to kud i kamo, prikladno životno doba... Da, jednom se živi, ali bi bilo u redu da pustite nas "dosadne" da taj jedan život iskoristimo na svoj način..pa da!

15.02.2013.

Jednostavno srecna...


Stariji postovi

I Love To Be Hugged

volim...

Najdraža od najdražih...
Odlučio sam da te volim

Odlucio sam da te volim,
nadam se da ovo nije pjesma.
Odlucio sam da te volim i pustim prašinu
da živi dok je ne zaprosi vjetar i prenese preko praga,
od sada…

Da, sada gledam kroz tvoje oci ,
ti si nišan na licu moga andela.

Oprosti mi što odlazim,
ja nikada ne ostajem.

Odlucio sam da te volim i onim cega se najviše bojim
– abortusom i atomskom bombom.

Ti i ja smo taoci visina,
sve dok se zemlja ne oduži oblacima,
bez imalo sebe …

Da, sada gledam kroz tvoje oci,
ti si nišan na licu moga andela.
Oprosti i što odlazim,
ja nikad ne ostajem.

voljeti zauvijek
Ovo je pjesma koja će te čekati
iza svakog kuta
iza svakog osmijeha
pjesma koja ne zna prestati biti draga
i samo će te ona prenijeti
preko zvjezdanog praga
i kad mene ne bude
i kad ti oči nekako posive
kad na usne padne list jeseni
kad se raduješ recimo nečem
a u stvari misliš o meni
ova pjesma ima stotinu zadaća
stotinu razloga da se od tebe ne odvaja
ona je tvoj stražar u noći
ja sam joj naredio da te čuva
kad se miris marelica spusti niz ramena
jer znam da je najteže
kad nekoga nema
a znaš da bi morao biti
i kad mene ne bude
tamo gdje me tražiš
a bit ću tamo gdje ne možeš do mene
ova pjesma će ti biti moje ime
jer ne želim da ti u očima stanuju zime
i da te hladno nešto uvijek boli
ovoj pjesmi
ja sam naredio da te samo voli.

Ja samo odlazim da bi se vratio.
Nista vise ..

<3
Back when I was a child, before life removed all the innocence
My father would lift me high and dance with my mother and me and then
Spin me around ‘til I fell asleep
Then up the stairs he would carry me
And I knew for sure I was loved
If I could get another chance, another walk, another dance with him
I’d play a song that would never, ever end
How I’d love, love, love
To dance with my father again
When I and my mother would disagree
To get my way, I would run from her to him
He’d make me laugh just to comfort me
Then finally make me do just what my mama said
Later that night when I was asleep
He left a dollar under my sheet
Never dreamed that he would be gone from me
If I could steal one final glance, one final step, one final dance with him
I’d play a song that would never, ever end
‘Cause I’d love, love, love
To dance with my father again
Sometimes I’d listen outside her door
And I’d hear how my mother cried for him
I pray for her even more than me
I pray for her even more than me
I know I’m praying for much too much
But could you send back the only man she loved
I know you don’t do it usually
But dear Lord she’s dying
To dance with my father again
Every night I fall asleep and this is all I ever dream

I sve bi bilo mnogo lakše...
6+3 = 9 but so does 5+4. The way you do things isn’t always the only way to do them. Respect other people’s way of thinking


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
78359

Powered by Blogger.ba